Trenutne izložbe

Galerija 90-60-90/ Velika dvorana Jedinstva

 

 

Suzana Marjanić i Martina Križanić: Diptih predavanje o uni/formi:

Uniforma – performativnost (monolitne) duše i tijela & Performativna uniformiranost japanskog društva + izložba foto – video dokumentacije i radova iz programa Galerija 90-60-90 na temu Uniforma

—————————————————————————–

 

17.12. / Zatvaranje Pogonove sezone 2017. uz zadnja dva programa u 2017.

 

U sklopu programa To bi mogla biti zajednica (event https://www.facebook.com/events/153599735394115/):

 

17:00-20:00 Lokalna mreža #Pogon Kon-Tiki: Elli Kuruş

19:00-21:00 Prezentacija umjetničke knjige koju su uredile Lea Vene i Kristina Semenova + Meta-tarot sesija – razmjena opservacija, refleksije i dokumenata prikupljenih u procesu putovanja i igranja igre. / Mala dvorana Jedinsta

 

U sklopu Galerije 90-60-90:

20:00 Zatvaranje izložbe kojom se završava ciklus izložbi Galerije

90-60-90 na temu Uniforma.

—————————————————————————-

 

Izlaganje Suzane Marjanić, Uniforma – performativnost (monolitne) duše i tijela kratak je kostimografski presjek od zenitističkih večernji Marijana Mikca do skulpturalnih antimodela multimedijalne umjetnice Tajči Čekade koja odbija diktat modne scene i standardnoga catwalka. Naime, što se tiče povijesti umjetnosti performansa lokalne scene, Marijan Mikac, koji je 1923. godine izvodio zenitističke večernje u Sisku, Petrinji i Glini, kako bi prema zamisli zenitozofa Ljubomira Micića zenitizirao Baniju, navedene je teorijske performanse izvodio u uniformi vjerojatno mornaričkog kadeta. Inače, sâm je Micić inzistirao na navedenu Mikčevu odjevnom kôdu, a zasigurno je time, kako je detektirao Branimir Donat, nastojao potencirati kontrast između društvene uniformiranosti i zagovarane slobode duha. Boris Vrga pridodaje i činjenicu kako ne treba posve odbaciti praktično razmišljanje, po kojem je upravo mornarička uniforma štitila Mikca od nepoželjnih nasrtaja isprovocirane i šokirane publike, koja prema njegovom mišljenju i nije “zasluživala drugo nego da bude osveštavana s posprdama i porugama”. U tome smislu uniforma se na platformi našega avangardnoga performansa pojavljuje upravo kao znak oporbe protiv monolitnosti duše i tijela, ali jednako tako i kao platforma izvedbene samoobrane od mogućega napada publike kojima su avangardisti bili izloženi. Ukratko, izlaganje će podsjetiti na performativnost uniforme/kostimografske metamorfoze u našoj umjetničkoj praksi.

Martina Križanić kroz prezentaciju japanske kulture izložit će načine na koji uniforma poprima različita značenja (i potencijale) u društvu. Jedan od najpoznatijih simbola japanske kulture je onaj japanske školarke, odjevene u tradicionalnu školsku uniformu mornarskog stila. Ta simbolika ujedno sugerira važnost uniforme za japansko društvo (navodno i upravo radi) kolektivističkog duha, koji prožima sve njegove strukture, što pogotovo uključuje i razne individualističke formate pop kulturnih, femininih i buntovnih, mladenačkih, subkulturnih pojava. Uniforma se subverzijom transformira u multiformu, često devijantnu i opasnu za društvene vrijednosti, koja zatim mahom putem trenda očarava široku populaciju japanskog društva, kao i njegovu svekoliku svjetsku publiku. Privlačnost leži upravo u oksimoronu, a uniforma i multiforma očituju se kao dvije strane istog novčića, performativnosti identiteta u svakodnevnom životu. Predavanje će popratiti odjevni performans autorice, kao ilustrativni primjer sadržaja predavanja.

 

Video snimka performansa presvlaka Martine Križanić bilježi transformacije autoričinih identiteta uz naglašenu rodnu simboliku, u tri čina; svaki diktira specifična društvena prigoda. Naoko neformalni i spontani karakter komunikacije s publikom privlači je i uključuje u sam performans postepeno, kroz činove, a u posljednjem, performans iz individualnoga prerasta u kolektivni – obred zajedničkog (raz)odijevanja. Proces nije snimljen do kraja jer je u posljednjem činu gašenjem svjetla publici omogućeno da otpusti društvene kočnice i prepusti se doživljaju sjedinjavanja mnogostrukih identiteta u jedan unificirani, plemenski identitet. Medij za razmjenu je živa punk glazba, koja upravo iz rudimentarnosti ritmova ima potencijal univerzalnog jezika jedinstva.

……………………………………………………………………………………………

Predavanje prati izložba foto-video dokumentacije koja obuhvaća produkciju Galerije 90-60-90 u 2016/2017 godini na temu Uniforma – Sandra Sterle, Utvrda Utopija; Milica Tomić, O Labudoviću: kino škola i rat za neovisnost; Borna Demel, Crteži; Martina Mezak, Multitudes; Milan Božić, Zeleni zagrljaj 17 dana; Silvio Vujičić, Zamatanja; Ana Belošević i Danijela Štambuk, Caché; Grupa ABS – Digitalno poslije univerzalog, Nicole Hewitt u suradnji s Ivanom Slipčevićem, Minorne Spekulacije. U 2016. /2017 realizirani su i sljedeći projekti koji su dio prezentacije: Na plaži, Goran Škofić; Slika od zvuka u gradu; Udruga 90-60-90 sudjeluje u organizaciji Zagrebačkog salona na temu Izazovi humanizmu (koncepcija: Suzana Marjanić i Marijana Stanić); Udruga 90-60-90 sudjeluje na 17. festivalu Vizure Aperta, te kroz kustosku platformu na temu Uniforma/Veze realizira umjetničku intervenciju, Crtež na cesti (Ivan Haiman, Marijana Stanić) koji osvaja glavnu nagradu žirija i mještana Janjine. Također. u 2017. u programu Galerije 90-60-90 realizirana je video instalacija – To the sea, a lake or another river koja donosi autorsku suradnju između iransko-nizozemske video umjetnice Sare Rajaei i književnice Neve Lukić.

Uz foto – video dokomentaciju programa mogu se i pogledati radovi s izložbi:

 

SANDRA STERLE: UTVRDA UTOPIJA, 28′

eksperimentalni film / politička satira

 

SARA RAJAEI: COMPOSITION IN BLUE, RED AND OTHER COLORS (2017)

video instalacija

 

SILVIO VUJIČIĆ: ZAMATANJA – E.A. 1/1 S.V. MENSWEAR STORE #1, 2004.-2017., konstrukcija od medijapana, tekstil, metal, led rasvjeta, pleksiglas

SELF-PORTRAIT, 2012.-2017., tekstil, prirodna boja estrahirana iz ženki kukaca ušiju košenila (Dactylopius coccus), taninska kiselina, baza alumiji-acetata, klorovodična kiselina, silikon, kappaline, tkanina, okvir, staklo, led rasvjeta

 

TAJČI ČEKADA: VIDEO PERFORMANSI

 

MILAN BOŽIĆ: ZELENI ZAGRLJAJ 17 DANA, dokumentacija performansa

 

……………………………………………………………………………………………

Izložba ostaje otvorena 16. i 17.12. od 16:00-20:00.

 

Projekt su podržali: Ministarstvo kulture RH, Grad Zagreb – Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport, Zaklada “Kultura nova”